Najbolji završetak dana je kada vam se javi roditelj koji kaže da je njegovo dijete ozdravilo. Danas je taj dan. Obavila sam razgovor sa jednom majkom koja je prije tri godine, na početku rada Fonda solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja stanja i povreda djece u inostranstvu, ušla u moju kancelariju sa bolesnim djetetom i rekla da više ni u šta ne vjeruje. Da najmanje vjeruje da će njeno dijete da ozdravi. Nakon liječenja u inostranstvu pozvala me je da se javi da su došli kući sa pozitivnim ishodom, iako, kako je sam rekla, prvobitno u to nije vjerovala. To je za mene danas najljepša vijest. I tako ću završiti jedan dan sa saznanjem da je jedno dijete dobro, rekla je ovo direktorica Fonda solidarnosti Jasminka Vučković gostujući na Radiju BHRT.
Ona je istakla da za ove tri godine koliko postoji i funkcioniše Fond solidarnosti koji je finansijska podrška roditeljima bolesne djece za liječenje u inostranstvu mnogo naučila od samih roditelja.
„Mene je ovaj posao naučio da budem zahvalna na svemu što imam. Sve manje razumijem ljude koji pred mene iznose banalne probleme, zato što sam ja gledajući ove tri godine kroz šta prolaze roditelji i djeca, shvatila šta su stvarni životno problemi. Shvatila sam šta znači borba za jedan dan. Sa čim se porodica sve susreće. Šta je tim roditeljima banalno, a šta problematično. Po ovim roditeljima i njihovoj borbi možeš da mjeriš šta je istinski teško u životu i kako da se boriš da izađeš kao pobjednik“, istakla je Vučkovićeva.
Posebno je teško, kako je rekla, otići u stranu zemlju sa bolesnim djetetom u kojoj svi pričaju tebi nepoznatim jezikom, gdje ne možete zaustaviti medicinsku sestru na hodniku da je pitate da li je vaše dijete u operacinoj sali dobro.
„To su sve stvari o kojima treba razmišljati. To nije samo novac koji smo mi, zahvaljujući cjelokupnom društvu obezbijedili za liječenje djece u inostranstvu. Postoje roditelji koji nikada nisu nigdje putovali, nisu išli ni do Beograda ili Zagreba, a sada su došli u situaciju da moraju sjesti u avion i otputovati u stranu zemlju sa bolesnim djetetom. I to sa ogromnim strahom kako će se sve završiti“, navela je Vučkovićeva.
_______________________________________________________________________________________________________________________
U inostranstvu liječeno 227 djece
Fond solidarnosti od početak rada pa do danas finansirao je liječenje za 227 djece u inostranstvu, od kojih su mnoga išla i po nekoliko puta u inostranstvo na liječenje. Najčešći razlozi odlaska u inostranstvo na liječenje su maligni tumori, hematološka oboljenja poput teških oblika leukemije, srčane i ortopedske anomalije, transplantacije i dr. Djeca su do sada upućivana, najčešće u evropske referentne centre u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Turskoj, Hrvatskoj, Srbiji i slično.
Fond solidarnosti svakom djetetu pred odlazaka na liječenje daruje plišanog medu koji ga „čuva“ u teškim danima u bolnici. Osim toga, svim roditeljima su na raspolaganju psiholozi ukoliko im je potrebna stručna pomoć, a Društvo psihologa Republike Srpske ovu uslugu za roditelje u potpunosti pruža besplatno.
_______________________________________________________________________________________________________________________
Kako je rekla, jedna od njoj najtežih situacija je bilo sačekati vijest o operaciji koja je trajala čak 21 sat. Kako je objasnila, riječ je o kompleksnoj operaciji koja je zahtijevala timski rad ljekara iz više grana medicine.
„Operacija je počela rano ujutru i završila se u tri sata iza ponoći. U tih 21 sat svi smo čekali vijesti i nadali se da će sve biti dobro. I bilo je“, istakla je Vučkovićeva.
Posebno je teško u pandemiji, naročito prvih mjeseci, kada su roditelji pored straha za bolesno dijete dodatno strahovali od ove pošasti sa kojom se bori cijeli svijet i sa nemogućnosti povratka u svoju zemlju.
„Zato smo inicirali i dobili preporuku od resornog ministarstva da dok traje vanredna situacija finansiramo i dodatne troškove porodice ukoliko je onemogućen ili otežan povratak porodice kući“, istakla je Vučkovićeva.
Na pitanje šta ju je opredjelilo da se bavi zdravstvenom problematikom djece, Vučkovićeva je istakla da je na nju ogroman utisak i uticaj imala jedna konferencija koja se bavila rijetkim bolestima u Sarajevu. Tada je vidjela roditelje i djecu koja boluju od rijetkih bolesti koji su sa adekvatnom terapijom funkcionalni i zdravi, ali su tada istakli šta im je važno da se promijeni u sistemu da bi im bilo bolje.
„Kada sam se vratila sa konferencije razgovarala sam sa tadašnjim ministrom zdravlja i socijalne zaštite, profesorom Rankom Škrbićem, budući da sam tada radila u ovom ministarstvu, te smo odlučili da pripremimo programski dokument koji se bavio rijetkim bolestima sa aspekta sistemskih promjena i unaprеđenja položaja oboljelih od rijetkih bolesti. I tako je sve krenulo“, istakla je Vučkovićeva.
Osim toga, kako je istakla, prije nekih 12 godina pokrenuta je aktivnost u vezi sa organizovanjem humanitarne donatorske večeri od strane kabineta predsjednika Republike Srpske.
„Naime, tada su ljudi koji su se bavili različitim aspektima i problemima u oblasti društvenih djelatnosti u Kabinetu predsjednika Republike Srpske, tada gospodina Milorada Dodika, predložili organizovanje donatorskih večeri za prikupljanje sredstava koja su se usmjeravala za različite probleme liječenja djece. Jedne godine je to bilo za nabavku insulinskih pumpi, druge za djecu oboljelu od malignih bolesti, treće za izgradnju „Roditeljske kuće“itd. Vremenom se pokazalo da djeca koja boluju od rijetkih bolesti imaju najmanju mogućnost izlječena u zemlji zbog čega se dešavalo da se novac za njihovo liječenje prikuplja humanitarnim akcijama, SMS porukama i slično. I tada je gospodin Milorad Dodik inicirao donošenje zakona o Fondu solidarnosti koji je definisao postojanje naše ustanove sa jasnim izvorima prihoda“, objasnila je Vučkovićeva.
I tako je, kako je istakla, Republika Srpska među prvima sistemski, institucionalno i solidarno riješila problem finansiranja liječenja djece u inostranstvu.
„Republika Srbija ima budžetski fond, a sredstva obezbjeđuje Vlada Srbije. Kod nas se sredstva prikupljaju solidarno, a najveći izvor sredstava su izdvajanja od neto plata radnika koji je na dobrovoljnoj osnovi. To ukazuje koliko smo mi kao društvo solidarni i empatični. Zbog toga Fond solidarnosti ima jednu potpuno drugu dimenziju. Mi svi koji radimo u ovoj ustanovi smo svjesni da je neko pored izdvajanja za obavezno zdravstveno osiguranje odlučio da izdvoji dodatni dio sredstava za liječenje djece u inostranstvu. I zato svi ti ljudi imaju pravo da znaju kako radi Fond solidarnosti“, istakla je Vučkovićeva. Podsjeća da je rad ove ustanove u potpunosti transparentan i da se svi podaci, poput stanja na računu sa izvodima iz banaka, odobrenim rješenjima i slično redovno ažuriraju i dostupni su na internet stranici Fonda zdravstvenog osiguranja RS.
Na pitanje kako je moguće da direktor jedne ustanove izvan politike, Vučkovićeva je istakla da je upravo i bio cilj da jednom ovakvom ustanovom sa osjetljivom tematikom rukovodi neko ko je izvan političkog uticaja. Podsjeća da je samo ona kao rukovodilac zaposlena u ovoj ustanovi. Sredstva za rad i njenu platu se obezbjeđuju iz budžeta Fonda zdravstvenog osiguranja, a stručno – administrativnu podršku Fondu solidarnosti pružaju zaposleni FZO RS.Č lanovi Upravnog odbora Fonda solidarnosti rade bez ikakve finansijska naknade.
„Za članove stručne komisije i Upravnog odbora ne postoji riječ kojom bi se mogla zahvaliti na njihovoj spremnosti da uvijek budu tu. Oni ostave sav svoj redovni posao, ako moraju hitno da pregledaju dokumentaciju kako bi se dijete što prije poslalo na liječenje u inostranstvo“, istakla je Vučkovićeva.
U inostranstvu liječeno 227 djece
Fond solidarnosti od početak rada pa do danas finansirao je liječenje za 227 djece u inostranstvu, od kojih su mnoga išla i po nekoliko puta u inostranstvo na liječenje. Najčešći razlozi odlaska u inostranstvo na liječenje su maligni tumori, hematološka oboljenja poput teških oblika leukemije, srčane i ortopedske anomalije, transplantacije i dr. Djeca su do sada upućivana, najčešće u evropske referentne centre u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Turskoj, Hrvatskoj, Srbiji i slično.
Fond solidarnosti svakom djetetu pred odlazaka na liječenje daruje plišanog medu koji ga „čuva“ u teškim danima u bolnici. Osim toga, svim roditeljima su na raspolaganju psiholozi ukoliko im je potrebna stručna pomoć, a Društvo psihologa Republike Srpske ovu uslugu za roditelje u potpunosti pruža besplatno.