U vezi s tekstom pod nazivom «Strepe od kolapsa i uz kredit od 540 miliona KM», koji je objavljen u današnjem nastavku serijala tekstova o zdravstvu u listu «Euroblic», obavještavamo javnost o sljedećem:
Prije šest godina zdravstveni sistem Republike Srpske je bio u haotičnom stanju. U bolnicama nije bilo ničega osim doktora i sestara, pa su pacijenti morali da kupuju sve, ukoliko su imali novaca. Armija pacijenata je svakodnevno upućivana na liječenje u inostranstvo, čak i za banalne intervencije. Novcem kojim je plaćano njihovo liječenje mogao je da bude finansiran još jedan klinički centar u Republici Srpskoj. Zdravstveni radnici su radili bez plate, a porezi i doprinosi im nisu uplaćivani godinama.
Preuzimajući ovakvo stanje u zdravstvenom sektoru, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, uz podršku Vlade, 2006. godine je definisalo strategiju razvoja koja je podrazumijevala da stanje u zdravstvu mora da bude promijenjeno iz osnova i da se dostigne nivo koji je uporediv s evropskim standardima.
Samo zlonamjerni ne vide rezultate koji su postignuti u proteklih šest godina. Zdravstvene ustanove su opremljene najsavremenijom opremom i snabdjevene svim lijekovima, implantima i sanitetskim materijalom, tako da je zdravstvena zaštita jednako dostupna i građanima koji nemaju novaca kao i onima koji ih imaju. Prije šest godina zdravstveno osiguranje nije finansiralo ni jedan skuplji lijek namijenjen liječenju npr. multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, maligne bolesti i dr. a danas su ovim pacijentima dostupni svi neophodni lijekovi, koje zdravstveno osiguranje plaća 100 odsto. Zahvaljujući novoj opremi i edukaciju ljekarskog kadra, za više od 50 odsto je smanjeno upućivanje naših pacijenata u inostranstvo i sada novac za njihovo liječenje ostaje u Republici Srpskoj. Dobili smo najsavremeniji centar za radio terapiju i sada oboljeli od maligne bolesti imaju uslugu evropskog standarda u optimalnom roku. Izgradili smo osam najsavremenijih dijaliznih centara koji su doprinijeli ne samo tome da bubrežni bolesnici imaju vrhunsku uslugu, već i tome da budu znatno smanjene infekcije virusom hepatitisa Ce i da životni vijek ovih pacijenata bude značajno proudužen. Skratili smo dramatično duge rokova čekanja na magnetnu rezonansu i kompjuterizovanu tomografiju, obezbijedili da specijalista putuje pacijentu, a ne da pacijent dolazi njemu, omogućili da zdravstvena knjižica jednako vrijedi u preko 60 privatnih specijalističkih ustanova i u preko 200 privatnih apoteka itd.
Bez odgovarajuće dijagnostičke i druge opreme, ove ciljeve nije bilo moguće postići i za to je bio potreban novac kojeg Republika Srpska, kao uostalom ni mnogo bogatiji od nas, nije imala. Krediti su bili neminovni, ali je krajnje zlonamjerno iznositi podatke o iznosu kreditnog zaduženja bez navođenja rezultata koji su njime obezbjeđeni. Svaka marka kreditnog zaduženja opravdana je onim što je u zdravstvenom sektoru postignuto i što nas je dovelo u poziciju da budemo reprezentativan primjer prevazilaženja problema koje sada od nas preuzimaju oni za koje smo mislili da ih je nemoguće dostići.
Stavljati u isti koš kredite i doprinos za zdravstveno osiguranje, može samo neko ko ili nema elementarnog znanja o finansiranju zdravstvenog sektora, ili griješi svjesno, želeći da navede javnost da vidi ono čega nema.
Osiguranici uplaćuju doprinos u Fond zdravstvenog osiguranja koji im obezbjeđuje zdravstvenu zaštitu kada im bude potrebna. Fond je kupac zdravstvenih usluga i krediti su podizani da bi Fond imao od koga da kupuje usluge u Republici Srpskoj, a ne u inostranstvu i, kada uskoro izgradimo specijalnu bolnicu za kardiohirurgiju, jedan od najbitnijih strateških ciljeva razvoja zdravstvenog sektora biće potpuno ostvaren.
Što se tiče finansijske situacije u Fondu zdravstvenog osiguranja i u zdravstvu uopšte, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, a ni Fond nemaju ingerencije kojima mogu da utiču na stope doprinosa, efikasnost kod naplate doprinosa, uopšte izvore finansiranja. Ali imaju obavezu i odgovornost da nadležne institucije obavijeste o realnom stanju i da ih upozore na negativne tendencije kako bi bilo moguće da na vrijeme budu preduzete adekvatne mjere. U toj funkciji je urađena analiza održivosti finansiranja obaveznog zdravstvenog osiguranja sa prijedlogom mjera koje bi trebalo da stabilizuju ono što je do sada postignuto i obezbijede uslove za dalji razvoj zdravstvenog sektora.
Kada je o finansiranju riječ, javnost treba da zna da bolja dijagnostika i uopšte bolje zdravstvo podrazumijeva i veće troškove. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite želi da građani Republike Srpske imaju zdravstvenu zaštitu kakvu imaju i građani Evropske unije i zato su svim našim projektima polazište bile upravo direktive EU. Ono što posebno želimo da naglasimo jeste standard zdravstvenog radnika. Svim sredstvima u okviru svoje nadležnosti Ministarstvo će spriječiti bilo kakvu mogućnost da se kriza prevladava malim platama zdravstvenih radnika. Zdravstveni radnici su svojim radom zadužili Republiku Srpsku i njihovo zadovoljstvo biće prioritet aktivnosti Ministarstva u narednom periodu.
